Trening

Planovi treninga, treninzi i periodizacija

Opis okvirne periodizacije, tipova treninga i njihove izvedbe

Planiranje treninga i periodizacija za napredne rekreativce

Na stranici ekipa.run/forma nalazi se planer treninga s kalkulatorom tempa za svaki tip treninga. Uz njega su primjeri tjednih planova i popratne vježbe prevencije, snage i pliometrije.

Izračun se temelji na provjerenim jednadžbama potrošnje kisika pri trčanju (postavljenim 1979. i usavršenim kroz modernu praksu). One definiraju osnovne fiziološke zone potrebne za napredak. I danas su jedan od najpouzdanijih i relativno jednostavnih alata za planiranje osnovnih tipova treninga, za siguran napredak u naprednijem rekreativnom trčanju.

Ono čega se ovdje nismo dotakli jesu periodizacija i specifični tipovi trkača. Treninzi i primjeri tjednih planova općeg su karaktera. Za kvalitetnu primjenu traže manje prilagodbe tipu trkača, ciljanoj duljini utrke i periodu sezone. Ovakva periodizacija funkcionirat će za utrke od 5 km do polumaratona. Maraton i dulje distance imaju specifične zahtjeve pa bi plan trebalo dodatno prilagoditi.

Da ne duljimo, evo konkretnog primjera nekakvog okvirnog plana periodizacije treninga. Model pretpostavlja dva vrhunca godišnje, u proljeće ili ljeto i na jesen, sezona se dijeli na dva ciklusa, a druga je baza (ljeti) kraća.


Pregled faza periodizacije

Faza sezone Trkački treninzi & Snaga Važne napomene i upozorenja
1. BAZNI PERIOD
(kasna jesen / zima ili ljeto)
  • Trčanje: Aerobni treninzi uz održavanje bazične brzine: LAGANO, DUGO, LAGANO S UBRZANJIMA (50–150 m) i BRDO.
  • Snaga: Teretana i pliometrija. Prva 3–4 tjedna lakše težine s više ponavljanja i mali broj skokova. Tek zatim ozbiljne težine.
• Individualni profil: Ako ste prirodno brzi, pazite da vas lagano trčanje ne "uspava". Ako ste aerobni tip, slobodno povećajte kilometražu.
• Tjedni oporavka: Svaka 3-4 tjedna smanjite kilometražu za 20–25% (deload).
⚠️ Preskakanje prilagodbe u snazi je najčešći put do ozljede!
2. PRIJELAZNI PERIOD
(obično kraj zime ili ljeta)
  • Trčanje: DUGO se neznatno smanjuje. Uvode se INTERVALI (VO2max) i KRATKE BRZE IONICE (200–400 m).
  • Postupno kreće PRAG u dionicama (npr. 4 × 1500 m), a nakon nekoliko tjedana kontinuirani TEMPO (20–30 min u komadu). Zadavati vrijeme, ne kilometre!
  • Snaga: Manji broj ponavljanja, velike težine više ne ostavljaju trag.
⚠️ Opasnost od stresa: VO2max je veći stres od praga. Ako osjetite zatezanje, uvodite intenzitet sekvencijalno.
• Volumen: Brzi treninzi ne smiju prelaziti 15–20% tjedne kilometraže.
• Oprez u teretani: Velike težine uz umor od intervala mogu biti opasne bez nadzora trenera.
3. PREDNATJECATELJSKI PERIOD
  • Održavanje fizioloških komponenti i postupno dostizanje vrhunca forme.
  • Uvođenje treninga na SPECIFIČNIM brzinama (tempom utrke) ili njihovih dijelova.
  • Snaga: 1 tjedno uz manji broj ponavljanja i relativno velike težine.
• Ograničenja kalkulatora: Pri ekstremnoj vrućini, vjetru ili brdima prilagodite tempo osjećaju (RPE).
• Maratonska iznimka: Plan je krojen za kraće distance (do polumaratona). Čisti maraton traži znatno veći volumen baze i energetsku učinkovitost masti.
⚠️ Ovo su teški treninzi, oprezno ih uklapajte uz adekvatan oporavak.
4. NATJECATELJSKI PERIOD
  • Održavanje forme uz blagi naglasak na uočene manjkove.
  • Smanjenje opsega (Tapering): Zadnjih 1–2 tjedna (za maraton 2–3) opseg pada za do 25% u prvom tjednu, a 30–50% u drugom.
  • Intenzitet ostaje isti: kraće dionice istim tempom.
• Logika: Forma se u ovoj fazi ne gradi nego „izlazi”, jer se tijelo konačno odmara od svega što je odrađeno.
NAKON SEZONE
  • 1–3 tjedna laganog trčanja ili potpunog odmora, pa tek onda nova baza.
• Ključ napretka: Ovaj se korak najčešće preskače, a upravo on omogućuje da sljedeća sezona bude bolja od prethodne.

Kada uvesti prag? Klasika, današnja praksa i naš izbor

U klasičnom pristupu prag dolazi relativno kasno. Nakon baze najprije se radi brzina (kratke dionice), zatim intervali, a prag i treninzi tempom utrke uglavnom tek u zadnjoj fazi prije natjecanja. Logika je da prvo podignemo plafon (VO2max), a zatim ga „popunimo” pragom.

Danas većina trenera prag uvodi ranije, a mnogi ga drže u planu cijelu godinu. Razlog je jednostavan: prag donosi velik aerobni napredak uz manji umor od intervala i manji rizik od ozljede. Rascjepkan u dionice s kratkim odmorom može se raditi i usred baze. Neke škole, primjerice norveška, grade gotovo cijeli plan oko više treninga praga tjedno, strogo kontroliranih da ne prijeđu u prebrzo.

Naš izbor je sredina sa distinkcijom prema brzini i profilu trkača:

Profil trkača Preporučeni pristup uvođenju praga
Brži i iskusniji trkači
(trče 10k ispod i oko 40 min)
Mogu uvoditi oboje paralelno (VO2max intervale i prag u dionicama). Kontinuirani prag se uvodi tek kad se tijelo navikne na rad na tom tempu. Rekreativac tako dobije oba podražaja dovoljno rano, bez previše teških treninga odjednom.
Sporiji trkači / Povratnici
(teže podnose intervale ili se vraćaju nakon pauze)
Mogu krenuti s pragom u komadima (rascjepkanim dionicama) već krajem baze. To je danas sasvim uobičajeno i smanjuje početni stres na organizam.

Idealne kombinacije specifičnih treninga po distancama

Kalkulator daje tempo u min/km po zonama. Ovisno o vašoj brzini, one se tek djelomično poklapaju s tempom utrke (npr. bržem trkaču je prag blizu polumaratona, a sporijem blizu tempa na 10 km). U prednatjecateljskoj fazi koristite ove kombinacije:

Ciljana utrka Struktura treninga Naziv treninga na stranici
Utrka na 5 km Dobar dio posla odrađen je kroz INTERVALE (tempo je blizu tempa za 5 km).
• Primjer: 5 × 1000 m ili 3 × 1500 m tempom za 5 km, s kraćim pauzama.
Intervali (VO2max)
Utrka na 10 km Trening kraći od utrke, rascjepkan na dionice.
• Primjer (za ciljanih 35 min): 3–4 × 2000 m na 3:30 min/km s 90 s pauze. Kad trening radite drugi ili treći put, pauzu postupno skraćujte.
Specifični dugački prag
Polumaraton Dio treninga tempom utrke. Trening od 18 km podijeljen na:
• Prvih 6 km lagano
• 6 km maratonskim tempom
• Zadnjih 6 km tempom polumaratona.
Dugo s brzim završetkom
Maraton Trening je nešto dulji, a prve dvije trećine trče se nešto sporije radi adaptacije na specifičnu izdržljivost. Dugo s maratonskim dijelovima

ZAMKA: SIVA ZONA

Iscrpljivanje teškim treninzima i tipične greške umanjit će konačni rezultat. Takva je greška, primjerice, trening u „sivoj zoni”, koji ne razvija ništa specifično, a opterećuje organizam.

Tipični primjeri sive zone:

  • Prebrzi lagani treninzi (izostaje oporavak)
  • Prebrzi treninzi na pragu (lako se upadne u zamku utrke na treningu)
  • Prespori INTERVALNI tipovi treninga

Ako ste pažljivo čitali tekst primijetili ste da spominjemo treninge na specifičnim brzinama, oni bi također po definiciji bili siva zona no oni imaju točno određenu svrhu i određeni maksimalan volumen koji će biti nešto veći kod treninga za maraton i polumaraton a najmanji za trening za 5km.

Svrha im je razviti ekonomičnost na točno toj brzini, neuromišićnu adaptaciju i na kraju krajeva i mentalnu otpornost.

Neki moderniji pristupi treningu (npr. onaj Renata Canove) cijelu filozofiju grade na upravo ovim postulatima koji prolaze sve logičke i znanstvene izazove i iskustveno su potvrđeni kao uspješni, no adaptacija takve filozofije treninga vrlo često zahtijeva mnogo više resursa nego što jedan amater ima na raspolaganju i više nego često dovodi do loših ishoda.
Za amatere bi se takav pristup mogao smatrati pristupom "na nož", pa ako vas tako nešto interesira svakako zatražite savjet i pratnju adekvatno educiranog trenera (reklo bi se "ne pokušavajte ovo kod kuće" :-) ). U konkretnom slučaju i trener i trkač trebaju imati određenu razinu iskustva što je na amaterskom nivou manje pravilo a više iznimka.

Napomena za kraj: Sve napisano su OKVIRNI i vrlo JEDNOSTAVNI planovi za napredne rekreativce koji treniraju sami (10k od 35 do 50 min) ili u grupi. Nisu prilagođeni konkretnoj osobi nego uopćeni. Sve radite na vlastitu odgovornost! 
Za personalizirane planove obratite se kvalificiranom treneru koji skupa sa vama treba preuzeti odgovornost za krajnji rezultat.