Afera Adios Pro 5
Recenzija Adios Pro 5
Nije trebalo dugo, možda dan, maksimalno dva, da se priča o dugoiščekivanom top modelu Adizero linije od još jednog uspjeha pretvori u totalni debakl.
Konsenzus većine recenzenata koji su za ovaj model istresli svoje pare gotovo je jednoglasan – Adidas je opet za.ebao svoje vjerne kupce. Nakon pucanja karbonskih šipki (Energy Rods) upravo se razvija novi, mnogo gori debakl raspada nezaštićenog dijela donjeg potplata.
Efekt je još više pojačan recenzijama sponzoriranih shoefluencera po Instagramu, YouTubeu i sl., koji navedeni problem ubrzanog raspada potplata nisu niti spomenuli. FAFO moment za Adidasov PR.
Da budemo realni, iz hejterskih komentara mogli bi pomisliti da stvari izgledaju ovako nekako:
Ali stvarnost je uglavnom ovakva:
Ovo je slikano nakon 20-ak km po cesti, ali i nešto grubljeg asfalta. Nakon daljnjih 20 km situacija se neznatno pogoršala ali ništa vrijedno osobitog spomena.
Nakon 100–200 km ovo sitno oštećenje će vrlo izgledno biti mnogo veće jer doista se ne radi samo o ljuštenju boje nego se radi i o mnogo osjetljivijoj pjeni nego što je to TPEE upotrijebljen u recimo modelu EVO SL. No, ako mene pitate, za tenisicu od 170 grama sa potplatom debljine 39 mm ovo je sasvim očekivan ishod.
Problem je što to nije pošteno iskomunicirano i Adidas zaslužuje da masovno vraća novac svojim kupcima, ali još jednom ponavljam, ishod je barem donekle očekivan. Ovo je u stvarnosti zapravo tenisica za utrke, njih nekoliko, i u pravilu za ljude kojima prolazi po km počinju s 3 ili čak s 2 na kraćim relacijama.
Kako se čini zasad, prvo je očekivano trošenje, u početku sasvim malo ili nikakvo, kao na mojoj tenisici. Drugo je posljedica supinacije, kad se vanjski prednji dio troši znatno brže. Treće i najgore nastaje kad se supinacija kombinira s prevelikom tenisicom, što je danas nevjerovatno česta pojava (veličina moderne trkaće tenisice sa rockerom se NE ODREĐUJE metodom "jedna i pol širina prsta do vrha"), i upravo takve slike kruže internetom. Upravo sam i vidio jednu recenziju gdje recenzent govori da je kupio puni broj veću tenisicu i naravno, potpuno je devastirana.
Sad kada smo riješili ovaj first world problem, možemo se uhvatiti bitnog i krenuti pisati malo o ovom modelu i njegovim performansama.
Bitne karakteristike
- Debljina međupotplata – peta 39 mm, prsti 35 mm (ovo će zasigurno negdje biti mjereno i više, ali to ovisi gdje se i što mjeri). Pad – 4 mm – upravo takav je i osjećaj.
- Težina – 170g (42)
- Materijal međupotplata – Nova formulacija Lightstrike Pro (gornji dio PEBA, donji dio alifatski TPU)
- Vanjski potplat – Continental, Lighttraxion
- Stabilizacijska komponenta – Energy Rim
- Gornjište - Lightlock 2
Kakav je osjećaj, kako to sve funkcionira u paketu?
Osim što se radi o izuzetno pametnom inženjerskom rješenju stabilizacije putem Energy Rima, pa je sam osjećaj znatno drukčiji, Adidas je uklonio sve nedostatke prethodnih modela (i naravno dodao jedan veliki). Cjelokupno gledano, ovaj model će za većinu biti znatno bolji od svojih prethodnika.
Krenimo redom: loše gornjište AP3 (pregrubo, teško je pogoditi fit) i AP4 (preusko i donekle prekratko, bilo je potrebno uzeti pola broja u veće, ponekad i puni broj veće), blaga nestabilnost AP4 (udubina duž pete i izrez u medijalnom dijelu glavni su krivci), za neke pretvrd međupotplat AP3, pucanje famoznih karbonskih šipki u modelu AP4 itd.
Gornjište je uobičajene veličine i po mom mišljenju ne treba kupovati veći broj, kao što je možda bio slučaj kod AP4. Fit je odličan i upravo onakav kakav treba biti kod tenisice ovog tipa: prianja uz stopalo, a pritom ga ne steže previše, oni sa masivnijim stopalom bi mogli imati problema. Lightlock 2.0 materijal sigurno ima veću prozračnost (jako sitne rupice) nego onaj na AP4 što je još jedan plus.
Ukratko, i sasvim subjektivno, što se tiče performansi, tenisica je solidna pri bilo kojem tempu. Slobodno mogu reći, od svih „supertenisica" koje sam imao, ova je među boljima iz više razloga, no to je, naravno, sasvim subjektivna procjena.
Ja (76 kg) sam je vrtio od 2:50 min/km do 5:20 min/km, uz duljinu koraka od cca 1,3 m do cca 1,85 m i kadencu od otprilike 160 do 185+. Brže i sporije od toga nisam išao. U prvom slučaju brže mi nije imalo smisla jer, recimo, ispod 2:50 min/km iz nekog relativno relaksiranog trčanja prelazim u sasvim drukčiju biomehaniku, što nikako nije namjena ovog modela. Isto vrijedi i za trčanje sporije od 5 min/km, što je u neku ruku hereza za ovakav model. :-) Bitan podatak jest i da se dočekujem na metatarzalni dio stopala u kasnoj plantarfelksiji neposredno prije udarca u tlo (sredina, reklo bi se). Za udarače petom ili ekipu koja forsira trčanje na prstima nemam ideju kakva bi situacija mogla biti ali nekakva pretpostavka je da nije baš sjajna.
Najviše se prednosti osjeti što idete brže, što je sasvim očekivano. Ovakvi modeli svoju namjenu najbolje ostvaruju pri brzinama ispod 4:00 min/km.
Sam međupotplat je potpuno nov i od sasvim različitih materijala u odnosu na prethodnike (navedeno gore). Čini se možda nešto tvrđi nego na Adios Pro 4 ali i mekši od Adios Pro 3.
PEBA i A TPU bi sami po sebi trebali izdržati solidan broj km, no mislim da će ovim tenisicama sudnji dan doći na neki drugi način, a ne kompresijom i gubitkom karakteristika materijala. O samim materijalima, tj. kemijskim spojevima, više ćemo pisati u nekom drugom članku. Materijali/pjene su dobro posloženi i ostvaruju izvrstan balans između stabilnosti i bouncy efekta. Meni je model malo premekan i nekakva idealna situacija za mene bi bila tvrdoća potplata Adios Pro 3 i težina Adios Pro 5. No, ja sam vjerovatno malo teži i duljeg koraka nego ciljana publika ovog modela pa su i sile veće, stoga vjerujem da će ekipa od 70 kg i manje imati odličan osjećaj u ovom modelu.
Bitno je spomenuti i pad peta -> prsti koji je sada službenih 4mm, najmanje dosad. Mnogi će se sada pitati hoće li to značiti probleme sa ahilovom tetivom i listovima i ja vam odmah odgovaram, po svom iskustvu naravno, da vjerojatno neće, ukoliko iste probleme niste imali u recimo Adios Pro 3 ili 4. Manji drop se možda i osjeti ali ništa dramatično.
Sam „bounce" ili trampolin efekt čini se nešto manje izražen nego na, recimo, AP4, a upijanje udarca je, subjektivna procjena, čak za nijansu bolje. Više nego solidno u svakom slučaju.
Ono što je zapravo izvrstan posao Adidasa kod ovog modela jest Energy Rim, koji je daleko manje intruzivno rješenje od šipki. Naime, direktno pod metatarzalnim dijelom stopala više nema nikakvog stabilizacijskog elementa, nego samo međupotplat/pjena, pa je osjećaj daleko ugodniji i postoji nekakva minimalna propriocepcija, ako uopće možemo o tome govoriti u slučaju 35 mm međupotplata između stopala i tla.
Moj je dojam da će ovo biti fenomenalna tenisica za duljine od polumaratona na više.
Stabilnost je za ovaj tip kompetitivne obuće također solidna, što još jednom ide u prilog duljim distancama.
Ako ostanemo u okvirima Adidasa, neki će biti dojma da je Adios Pro 4 „brža" tenisica, no dodatna stabilnost i udobnost za duže utrke, a posebno pred kraj kad forma počne popuštati, debelo vuku na stranu Adios Pro 5. Ovo svakako nije model poput Takumi Sen 10 (šampion brzine sa katastrofalnim gornjištem) ili Vaporfly 4, koji su pravi "brzi" modeli i top izbor za utrke do 10k ili čak polumaratona ako ste lagani, imate snagu i formu i putujete brzinama ispod 3 i pol minute po kilometru.
Ako bih govorio o nekakvoj progresiji u razvoju ovakvog tipa obuće i svojim osobnim dojmovima, onda bih ovo svrstao negdje na nivo mojih drugih po redu „karbonskih" tenisica – Nike Vaporfly Flyknit – dakle jedno sasvim novo iskustvo.
Ne toliko u osjećaju brzine i propulzije kao u prvom slučaju, nego u činjenici da se radi o jako udobnoj, a opet poprilično „brzoj" tenisici.
Iako potpuno neprimjereno za ovaj tip obuće ali koliko je to moguće, ovaj se model osjeća "prirodnijim" od svih top modela koje sam dosada imao (VF FK, VF Next%2 x2, Alphafly 2, Adios Pro 3,4).
Objektivno i za većinu ekipe, da nema realnog problema s devastacijom izloženog međupotplata, ocjena bi bila 9/10, ovako bih je smanjio na 8/10.
Osobno, uzevši u obzir trajnost, Adios Pro 3 mi ostaje u egalu sa ovim modelom iako je 50 grama teži. Adios Pro 4 je takodjer sjajna tenisica ali u ovoj usporedbi meni najlmanje draga. Idealan (10/10) model za mene bi bilo gornjište Adios Pro 5 i potplat otprilike tvrd kao Adios Pro 3 (dakle tvrđi), sa energy rimom.
Koliko mi je poznato, Adidas je imao na testiranju takve modele od raznih tipova pjena, neki i sa prekrivenim dijelom potplata koji se sada raspada, no nažalost, ili na sreću, ovisi što gledate kao prioritet, odlučili su se za maksimalnu uštedu težine pa izgubili na nekoj drugoj fronti.
Ako ste puni ko brod ili od trčanja nešto i zaradite i trčite utrke duže od polumaratona, ja ne bih previše razmišljao. Ako niste, samo jednom se živi, ali ipak prije prošećite do nekog dućana pa dobro isprobajte prije nego istresete 250 EUR.
Rječnikom burzi, na kojima Nike propada, a Adidas izgleda upravo priprema teren za isto, preporuka bi bila BUY (uz mjere opreza). :-)
